Will you marry me?” ( Hoćeš li me oženiti)  je romantični grafit nepoznatog autora, nastao u nekom od evropskih gradova. 

“I need european passport” ( Treba mi evropski pasoš ) dopisao je neko, po svemu sudeći imigrant  – i tako pokvario romantiku. 

Ova slika koja kruži internetom mi je na prvi utisak bila komična i simpatična, ali već nakon drugog pogleda i dubljeg promišljanja o njenom značenju, mi je postala tragična.

Tužno je da to nije samo ulična umjetnost, nego surova istina, koja pokazuje dokle smo mi iseljenici u inostranstvu, spremni ići da bi otvorili sebi vrata zapadnoevropskih zemalja. Naravno, uvijek postoji mogućnost da se iskreno zaljubiš u divnog stranca ili strankinju i da je EU pasoš samo bonus. Međutim, šta ako se ne radi o ljubavi? Da li su ljudi koji izgovore sudbonosno “da” stranom državljaninu, samo i isključivo da bi se lakše domogli pasoša neke od obećanih zemalja, ustvari neka podvrsta sponzoruša i žigola, koji se umjesto za skupe poklone “prodaju” za komad papira?

 

Srodna duša sa EU pasošem

Taj “komad papira” je danas nažalost, mnogima karta za bolju budućnost. Sve više ljudi sa Balkana kopaju rukama i nogama da bi došli do radne dozvole i posla u inostranstvu. Uče jezike, prekvalifikuju se, rade najniže plaćene poslove i poslove za koje se nisu školovali,…a, neki jednostavno zažmire na jedno oko, pa se žene i udaju na papiru – za papire. 

“Ali, gdje je tu ljubav”, zavapio je romantik u meni.

“Majke ti, ti još uvijek naivno vjeruješ u ljubav. Pa, brakovi se danas uglavnom sklapaju iz raznih interesa ili jednostavno zato što dođe vrijeme da se skrasiš, iako taj/ta nije to što želiš, ali eto ništa mu/njoj ne fali. Ko danas, svega ti, ima tu sreću da se vjenča sa svojom srodnom dušom? , fino je obrazložio cinik u meni.

Kakva je onda razlika između žene, koja traži bogatog muža sa najnovijim bmw -om i one koja traži muža sa inostranim papirima? Nikakva, nastavljao se unutrašnji dijalog mene sa sobom. Da se razumijemo nikad nisam bila od žena, kojima je cilj bio da se uda, a još manje da se bogato uda. Da li se nešto promijenilo? Da li sam danas, spremna postati “sponzoruša”, koja “ganja” muža sa EU pasošem ? , iskreno sam postavila sebi to pitanje, dok sam posmatrala navedeni grafit. Hm. Da malo razmislim…

Ah, taj pasoš

Budimo realni, u mojoj sadašnjoj situaciji, kada mi je viza ograničena i kada mi treba deset dugih godina boravka u Sloveniji, gdje trenutno živim, da bih mogla da dobijem državljanstvo, bilo bi idealno kada bi moja srodna duša imala EU papire. Zato sam na spisak, šta bi sve trebalo da ima moj savršen muškarac, iskreno da vam kažem, dodala i taj “sitni” detalj. Da! Imam spisak. Šta je tu čudno! Aliiii, to nikako nije presudan uslov, jer ako ne ispunjava sve druge uslove, onda nek’ se nosi i on i njegov EU pasoš! Ne pristajem ni na šta manje od ljubavi i bez obzira koliko godina da imam, nikad neću biti spremna da se udam, samo zato da ne budem sama ili zato što mi je vrijeme ili zato da dobijem EU državljanstvo? Čuješ li me rodbino!?

Evropske isprave – afrodizijak

Kad smo već kad EU pasoša, sjetih se urnebesnog skeča banjalučkog stand up komičara Dušana Jokića, u kojem se on “hvali” kako ima hrvatsku putnu ispravu iliti putovnicu.

Kad kažem da ga imam sve sve se žene sjate oko mene i mole me da im ga pokažem. Ja im dozvolim, ali samo iz moje ruke. Mojsije je uvijek govorio “Treba bježat’ odavde”, te je onomad kazao Jevrejima: “Ko ima pasoš, može sa mnom, ko nema ostaje u ropstvu”. Jednom sam sanjao kako mi se Jurij Gagarin žalio: “Dule gdje bi meni bio kraj, da sam imao EU pasoš, ne bi se smucao po svemiru, išao bi u Evropu”  –  opisuje ovaj glumac na sebi svojstven način, baš to o čemu sam vam govorila.

Došlo je vrijeme da su EU papiri na Balkanu, postali važniji od bijesnih automobila i da djeluju jače od bilo kojeg afrodizijaka.

Kupovina braka sa strancem

Dakle, oni koji pristanu na pravi brak sa strancem za papire sa svim dužnostima i obavezama, koje brak podrazumjeva nemaju pravo da osuđuju sponzoruše, eskort dame, prodavačice ljubavi, jer su se i oni prodali. Nećemo nikoga osuđivati, jer nikome danas nije lako. Očajna vremena zahtjevaju, očajne mjere, a izgleda da, složićete se, nikad očajnija vremena nisu bila. Toliko očajna da su neki ljudi spremni i “kupiti” fiktivni brak sa strancem. To je naravno nelegalno.

Kako nazvati ove ljude? Preduzetnici koji investiraju u svoj budućnost ili nesrećnici koji su hvataju za poslednju slamku bijega iz besperspektivnosti?! Internet vrvi od oglasa u kojima, EU državljani nude brak ljudima sa naših prostora, u zamjenu za novac. 

Cijena sitnica – od 10.000 do 30.000 evra. Meni je to, pravo da vam kažem, nekako prihvatljivije nego pristati na pravi brak, sa nekim koga ne voliš.

Fiktivni brakovi za papire

Mada to, druže policajac, ne bih nikad uradila, jer je to, kao što sam rekla – protivzakonito. Inače, moja dva najveća straha u životu su da “nemam svoj dinar”, to jest da od nekoga zavisim finansijski i da ne “zaglavim” u nesretnom braku, bez ljubavi. Zato se uvijek ražalostim, kad neko kaže da živi s nekim, s kim nije sretan, samo zbog djece, kredita, kuće…Čega se vi najviše plašite?

Elem, oglasi u kojima se nude fiktivni brakovi se najviše odnose na Njemačku, Austriju, Švajcarsku…Kad već plaćaš, onda da bude standard. Kako sam shvatila, najmanje pet godina moraš da budeš vjenčan, a onda si slobodan i što je nabitnije ponosni vlasnik tog famoznog papira. Ne treba zanemariti da su kontrole rigorozne. Usred noći ti imigrantska policija može pokucati na vrata, provjeravati te i ispitivati o najsitnijim detaljima iz ličnog života. To znači pet godina neizvjesnog života bez sna i pod stresom. Ali, eto neki ljudi i na to pristaju, jer trnovit je put do evropskog sna. Iza ovih oglasa nerijetko stoje prevaranti, koji našim naivnim ljudima uzmu dio novca i nestanu.

Vjenčanje sa rođacima

Da li ste znali da je u nekim zemljama kao što su Švajcarska i Holandija, dozvoljeno vjenčanje sa rođacima? Naši građani se ne libe da iskoriste i tu mogućnost. Kad sam u Banjaluci radila u medijima, jedan obrazovani, mladi čovjek, koji je bezuspješno godinama tražio posao, mi je ispričao, kako mu je dosta svega i kako planira da oženi ćerku od tetke koja živi u Švajcarskoj, da bi dobio papire. Sociolozi su opisujući tu pojavu rekli da “ekonomska kriza na Balkanu izaziva krizu moralnih i tradicionalnih vrijednosti”.

Oprostite molim vas, a da li je moralno, to što političari sa Balkana primoravaju mlade ljude da napuštaju svoje zemlje, jer u njima već odavno ne vide budućnost? Tradicionalno jeste, jer političari, već tradicionalno godinama ništa ne čine, da spriječe masovan odlazak. 

Preko pola miliona ljudi je u poslednjih tri godine otišlo je iz BiH trbuhom za kruhom. Ništa bolje stanje nije ni u drugim zemljama regiona. Kako je objavio ugledni časopis “The Economist” BiH je na trećem mjestu po odlivu mozgova. Ispred nje su Haiti i Venecuela. Ejjj. To su alarmantni podaci, a nisam primjetila da se neko od političara u vezi toga, počešao po glavi. Ma, sram da ih bude! Samo to ću reći. Prodavačice ljubavi i sponzoruše, u poređenju sa njima – pošteno rade svoj posao.

P.S. Oukej. Ako se sutra, ne daj Bože udam za nekog “zbog papira” ili zato što “mi je vrijeme”, moraću da obrišem ovaj tekst. 

 

 

 

 

Pratite me na društvenim mrežama:
Visit Us
Follow Me
Tweet

Ostavite komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *