Korona virus na pragu – nadležni nespremni.

Janez Janša, mandatar za sastav nove Vlade – najavljeni protesti.

Radnici nemaju velike koristi od povećanja minimalca.

Odzvanjao je glas slovenačkog spikera sa radio stanice, dok smo čekali na graničnom prelazu. Uh. Na trenutak sam pomislila da sam još u Bosni i Hercegovini, jer mi je sve navedeno zvučalo tako bosanski – nefunkcionalne javne službe, političko nezadovoljstvo, iskorištavanje radnika… Da se ne zavaravamo, sve su to problemi sa kojima se suočava i Slovenija. Nekad mi se čini da ova zemlja ima krizu identiteta i da je jednom nogom u Evropi, jer su neke stvari savršeno evropski posložene, a drugom je i dalje na Balkanu te boluje od istih boljki kao i druge balkanske zemlje… Zato ne čudi što Slovenci isto tako odlaze ( dobro ne baš masovno ) dalje na zapad, u potrazi za boljim životom.

Kroz prozor autobusa sam vidjela dugu kolonu kamiona, koji su čekali red za carinu. Pogled mi se zaustavio na simpatičnom mladom vozaču, koji je udobno zavaljen na sjedištu svog velikog crvenog kamiona, vrijeme skraćivao čitajući neku knjigu… “Kada su kamiondžije postale tako kul frajeri?” zapitala sam se…

O minimalcu i preduzetništvu

Iz razmišljanja me ponovo prenuo glas spikera. Dobra vijest bila je da je minimalna plata u Sloveniji od početka godine povećana na 700 evra. Loša vijest je da većina radnika neće to osjetiti jer poslodavci povećaju minimalac, ali smanje druga davanja na platu – prevoz, obrok… tako da radnik na kraju dobije isto. To su garant, vidjeli od naših poslodavaca. Dobra vijest ipak je da od minimalca ovdje možeš da preživiš i još ti nešto i ostane. Od pozitivnih vijesti može se izdvojiti i ta da je od lani povećan regres, jer se država odrekla poreza u korist zaposlenih. Da, dobro ste čuli. Država se nečega odrekla za dobrobit radnika. Regres je obavezan i u visini je najmanje jedne minimalne plate. “Šta to bješe regres?”, uzdahnuće na ovu informaciju većina radnika u BiH.

Ono što sam primjetila je da su ljudi ovdje postali svjesni da ne mogu puno očekivati od države, jer “politika je svagdje kurva” izvinite što psujem, a vlast korumpirana – negdje više negdje manje. Zato su uzeli stvari u svoje ruke i više se trude da ostvare sami neki bolji život. Isto tako je činjenica, da smo mi u dijaspori spremni puno više da radimo nego kod kuće. Ne znam zašto je to tako ?!

Kod Slovenaca mi se, dakle, dopada što su vrijedni i preduzetni. Kad kažem “kod Slovenaca”, mislim i velikim dijelom na ljude, koji su porijeklom sa naših prostora i koji ovdje pokazuju izuzetne preduzetničke sposobnosti.

Evropljani imaju razvijen preduzetnički duh

Na jednoj strani imate, kao i kod nas –  one koji žele da se “uvale na državne jasle” i lagano rade od 8 do 4, za neku prosječnu platu, dok su s druge strane oni hrabri i inovativni, koji u privatnom sektoru pokušavaju da razviju svoje biznis i slijede svoje snove. S tim da obični službenici nemaju priliku da se obogate, to jest da postignu nadprosječni standard, dok privatnici imaju tu šansu. Tu je možda ključna razlika u odnosu na BiH, gdje su službenici pretplaćeni i precijenjeni, a preduzetnici preopterećeni i potcijenjeni.

Prema zvaničnim statističkim podacima od ukupno zaposlenih u Sloveniji, njih 12 odsto, odnosno oko 114.000 su samostalni preduzetnici. Država je “uskočila”, tako što je preduzetnike subvencionisala sa oko 5.000 evra, dok ne stanu na noge.

To se pokazalo kao dobra ideja, jer je veliki broj ljudi u Sloveniji poslednjih godina registrovao svoj s.p. bilo da su radili samo za sebe ili su za nekog poslodavca kojem bi dostavljali račun. Nemojte misliti da je biti samostalni preduzetnik lako. Istina je da si sam svoj šef, što je mnogima danas san, ali si i sam svoj rob. Radiš od jutra do sutra, plaćaš doprinose i sve druge obaveze, kad nema posla, nema ni plate. Ne možeš tek tako otići na bolovanje, odmor i slično. Sada se preduzetnici žale, da su im obaveze povećane. Od 2009. godine do danas su se doprinosi koje plaćaju državi uduplali i iznose blizu 400 evra mjesečno. Dakle, privatnici se i ovdje bore sa vjetrenjačama i gramzivom administracijom. Subvencija je uzmanjkalo. Uprkos tome ne odustaju lako, jer im je isplativije da rade za sebe nego za nekog drugog i to za minimalac. Mnogi od tih malih preduzetnika su opstali, razvili se i postali uspješni biznismeni.

Rad i zanati na cijeni

Radne navike se ovdje stiču od ranih školskih dana. Već tada mladi počinju da rade za džeparac i ništa nije sramota raditi. Kod nas prije svega i nema posla za studente ili je riječ o mizerno plaćenim poslovima, a ako recimo djevojka radi u kafiću dok studira, to ima negativne konotacije. Zar nije tako? Na Balkanu ustalom rad ima negativnu konotaciju, sa visoka gledamo na mnoga zanimanja i svu bi da budemo kancelarijski miševi.

Konobarica još uvijek diskutabilno zanimanje za ženu, a kamiondžije još uvijek doživljavamo kao primitivce sa peškirom oko vrata i slikom gole žene na prozoru. I sama riječ “kamiondžija” u našem jeziku zvuči nekako goropadno. A jeste li vi vidjeli kako danas izgledaju kamioni? Ma kao spejs šatli, a voze ih moderni mladi ljudi, koji zarađuju bolju platu nego neki doktor u BiH. Od sad su mi kamiondžije, pored programera omiljeni tipovi.

Ovdje sam upoznala i jednu djevojku koja sa ocem vozi kamion po Evropi i tako zarađuje za život. U BiH i dalje vlada neki, rekla bih – elitizam bez pokrića, svi bi da završe fakultete, da dobiju papir, ubace se u neku zagušljivu državnu kancelariju i tako hiberniraju do penzije. Imamo i tu manu da se često podsmjehujemo onima koji su “otišli vani da voze kamione i čiste tolaete”, dok čekamo da nam roditelji daju koju marku za kafu ili što je još beznadežnije da država nešto učini za nas.

Na Balkanu bi svi u kancelarije

Nama hronično fali volja i motiv da radimo, stvaramo i mijenjamo sebe, pa potom i svijet oko sebe. Prvo jer nemamo radne navike, drugo jer država nimalo ne podstiče preduzetništvo. Nakaradno je i to što su u BiH u javnom sektoru plate puno veće nego u privatnom, umjesto da je obrnuto. Evropljani zato imaju daleko razvijeniju tu preduzetničku žicu, radije se zapošljavaju u privatni sektor, jer tamo se cijeni i plaća inovativnost i sposobnost ili jednostavno pokreću svoje poslove. Dobar kuhar, pekar, mesar, mehaničar, bagerista, … se svagdje više cijeni nego kod nas.

Meni je bilo iznenađenje da za upis u kozmetičku školu u Ljubljani, treba bolji uspjeh u osnovnoj školi nego na primjer za ekonomski ili čak medicinski smjer. To pokazuje da i država više prilagođava upisnu politiku tržištu, što je sasvim normalno. Kozmetičarke i frizerke zarađuju bolje nego medicinske sestre. 

I ljudi u EU se generalno bave više sobom i svojim poslom, nego što bistre o politici. Kod nas su svi prokleti politički analitičari.

Vlada pala zbog neuspjeha

Ne biste vjerovali, ali prethodna slovenačka vlada je pala, a premijer Marjan Šarec je odstupio, zato što nisu uspjeli sprovesti reformu zdravstva. Usput slovenačko zdravstvo je u jako lošem stanju, kao da su, Bože me oprosti, imali nekog našeg ministra. Dakle, neko je odstupio s vlasti, jer nije uradio nešto šta je obećao! Znam i meni je bilo teško povjerovati. Tako je to valjda u demokratski naprednijim društvima.

E a to, što će Janez Janša koji važi za ekstremnog desničara biti novi premijer Slovenije, je zabrinulo određene ljevičarske grupe, koje su organizovale proteste i možda nas doseljenike, jer koliko sam shvatila, gospodin Janša važi za političara koji nije naklonjen imigrantima. Obične ljude kao da je briga ko je na vlasti, svi su se nekako zabavili svojim poslom.

Istina, korona virus je ovih dana unio paniku među Slovence, koji pustoše apoteke i trgovine, ali i tog čuda će ubrzo biti dosta. Ne znam kako samo toliko, kolektivno naivni, mislim na cjelokupnu ljudsku rasu, da nas svako malo izmanipulišu i da uvijek iznova nasjedamo na bombastične naslove u medijima koji više šire paniku, nego što izvještavaju o stvarnom stanju. A da, zato sam između ostalog otišla iz novinarstva. Ma tjerajte me dođavola, opet vam nešto pametujem, a ustvari ne znam ništa – ja samo lijepim trepavice.

P.S. Moj san je da jednog dana imam svoj bar na plaži i da služim gostima koktele sa cvijetom u kosi. Znam da to u mojoj glavi izgleda idilično, a u stvarnosti bih vjerovatno kukala na visoke poreze, doprinose, lopovsku državu,…ali dozvoljeno je ponekad sanjati. O čemu vi sanjate? 

 

 

 

 

Pratite me na društvenim mrežama:
Visit Us
Follow Me
Tweet

One Reply to “BOLJE BITI KAMIONDŽIJA NEGO DOKTOR”

  1. Zanimljivo…jedino se ne bih složila sa ”odokativnom metodom” i ocenom da je cit. ”prethodna slovenačka vlada je pala, a premijer Marjan Šarec je odstupio, zato što nisu uspjeli sprovesti reformu zdravstva. Usput slovenačko zdravstvo je u jako lošem stanju,”. Samo preko zdravstva se ne može generalizovati politička situacija i pad vlade !

Ostavite komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *